FALSIFIKAT
03.09.2005., subota
FRANKLY, MY DEAR, I DON´T GIVE A DAMN!
|
"a nije mu stalo i to je to. ma ko ga jebe! ajde stara mani ga se!" ali meni je stalo!!! k vragu! :) ne do nekih romansi i holivudskih priča ranih 50ih ali stalo mi je do nekih normalnih međuljudskih odnosa! ne očekujem neko grande prijateljstvo, da se jedno drugom ispovijedamo ili plačemo na ramenu, nakon svega to je nemoguće, ali upravo nakon svega bi bilo normalno da imamo bar neku osnovnu komunikaciju- napredniju od razgovora o vremenu i sustavnog podje... dakle ja dajem sve od sebe, a on- ko kuhana noga!!!! i onda grizem samu sebe od razmišljanja da li sam nešto krivo rekla, reagirala, napravila- dobit ću čir na mozgu.. "ma briga te!!! ti si bar nešto učinila za razliku od gospodina. tribalo bi ga pod hitno kultivirat za dobrobit svita!" i na kraju nisam ljuta, tužna sam.. - voljela bih da ga mrzim jer teško je biti jak, onako bi mi bar bilo lakše - a znam da ne bi znam da nije takav ili bih bar voljela vjerovati da nije- kao da se zaljubimo u neku idealiziranu sliku na temelju podudarnih sitnica, prava boja kose, riječ, dodir i pogled, pravi trenutak a samoća zna biti tako iscrpljujuća... i onda je kasnije teško to uvidjeti i priznati. jer šta bude kada se princ pretvori u žabu? ponekad poželim da me voli ili mrzi svejedno je, sve je bolje od ništavila. od nedorečenosti. "slušaj sve jednom dođe na svoje misto, ionako te nije zaslužija.." ali tajming mu je najjači- uz sve što mi se događa još mi je samo on falio da upotpuni kolekciju zbrke. stvarno sam željela da u ime svega što smo imali ostanemo nešto više od poznanika u rangu tetama iz kvartovske trgovine, no on očito misli da je ovakva atmosfera prirodna. da je sve ok. sve kako treba biti. svu napetost sam ja izdramatizirala u svojoj glavi (ko da ga čujem). pa nek bude. it takes two too tango- ako njemu nije stalo, e pa službeno više nije ni meni. ne dozvoli da te uništi ono što te nekada stvaralo. ..>ostanimo prijatelji< moš mislit!!!!! ali i dalje ga želim tu, u blizini, da se s vremena na vrijeme sjetim kako sam sretna, što imam savjest čistu, što sam dala sve od sebe. da mu se iz srca nasmiješim i pitam za zdravlje, posebno za srce. da se sjetim kako se ljudi brzo mijenjaju, kako uvijek moraš ostati vjeran sebi. jel ima ovo ikakvog smisla odustajem "a znan te- opet će ti bit stalo, jer ti si jednostavno takva, misliš srcem a ne glavom." |
31.08.2005., srijeda
>ZUM ZUM ZUM<
|
prođe još jedno ljeto. bilo je dobro, odlično, opaljeno i tužno, nešto smo naučili, upoznali i dobili, a nekoga izgubili, no bilo kakvo bilo treba ga lijepo umotati i spremit u dugotrajnu memoriju. dakle opet sam u zagrebu s masom ispita za riješiti i novih situacija za prilagoditi. (ali i napokon s dugotrajnijim pristupom ˝iternetu˝!) trenutno me malo toga veseli, ali me dosta toga muči. (ali ne ja nisam hejter, ne naprotiv!) navukla sam se na cigarete a ta aktivnost mi se STVARNO ne da- nije iz nekih humanih ili ekonomičnih razloga već iz čiste ljenosti- vjerojatno jer se pokazalo kroz prošlost da mi ne idu baš stvari koje iziskuju dugotrajan odnos- veze, ljubimci, biljke, hobiji.. također patim od kroničnog nedostatka koncentracije- dakle moram dati te silne ispite i imam masu motivacije ali jednostavno oko mi odleti a misli- one ni na početku nisu bile na početnom mjestu, ma ni da naslov ulove. ili recimo tv- moj vječni kompanjon, i on me više ne može zadržati na mjestu- ne mogu ni sapunicu do kraja odgledati (iako vjerujem da razlog tomu nije isključivo moj defekt). opća dijagnoza i dalje glasi: nit bi piškila nit bi kakila- a inače mrzim takve karaktere- rekla bi ja cmoljavi ljudi- ala felicity (ta se oko ničeg nije mogla odlučiti ben-noah-ben-noah-noah-ben- dooou!!!!). jedino što mi se da je lutati okolo, ali to u zagrebu iziskuje hodanje, jer bicikl mi je doma, pa onda i od skitnje odustanem. no, jedna je stvar koja mi nikako ne dosadi- daydreaming- ne znam naš prijevod, vjerojatno sanjarenje, eto to mi se da! uvijek! vjerojatno iz čisto taštog egotriperskog razloga, jer tamo je uvijek sve po mom! možebit da je razlog svemu tomu nešto banalno tipa loša biometerološka prognoza koja uvjetuje pad samopouzadnja- poštovanja-i sl. ili mi je mjesec ušao u krivu kuću, rekla bi moja mama trebaš se samo zaljubiti.. bilo kako bilo tomorrow never dies! |
12.07.2005., utorak
ŽIVOT ME UMORIO..
|
umorna sam od svega. .. od bezvoljnosti i sivila u koje sam upala i nikako da se izvučem, već godinu dana lagano tonem kroz živi pijesak .. od totalne nemogućnosti da me išta zainteresira .. od činjenice da gubim koncentraciju nakon tri minute, ni seriju ne mogu do kraja ogledati bez da zilijun puta odem na WC, po sok, pišem poruku, zovem na telefon... .. od ravnodušnosti .. od brige za krive stvari i prevelikog razmišljanja .. od ljudi koji non-stop se nešto žale .. od tzv. "prijatelja" koji su u totalnoj kiti marinovoj, svi neki ko fol zabrinuti i puni svjetskih problema- "hm da li odem na more ili na mars.. mm mislim da ću oboje.. ali što prvo.. a da se prepolovim i odem istovremeno?!" HALO!!! .. od kolega koji su pobrali pamet svijeta .. od ljudi koji previše očekuju od mene- koliko god teško bilo to prihvatiti i ja smo od krvi i mesa .. od onih koji ne znaju odzdraviti na ulici .. od bivšeg koji me ne može u oči pogledati .. od prevelike realnosti .. od manjka optimizma .. od mog zajebanog tvrdoglavog karaktera .. od mirnog stajanja i gledanja kako život prolazi dok ja ne poduzimam ništa .. od nedostatka ljubavi .. od manjka sexa .. od zaljubljunosti u krivu osobu koja me ne može ni pogledati .. od gubitka ushita u stvarima koje su me prije tako lako usrećile .. od loše utrošenog vremena .. od brzine prolaska dobro utrošenog vremena umorna sam od sebe |
11.07.2005., ponedjeljak
KAFESITA
|
kiša pada, sivilo se spustilo, a ja budna od sitnih sati- muče me ispiti a mučim i ja njih. korni je nešto iznenađujuće miran. ekipa mi je otišla više-manje doma, a i oni što su ostali druže se s knjigom. sve u svemu treba mi neko osvježenje- tuširanje trenutno isključeno jer nema vode- jedino što me trenutno veseli- osim kompjutera- je kava!!! kad sam bila mala nisam kužila kad bi mama rekla "pusti me samo da uživam u prvoj kavi." mislila sam ah napitak ko i svaki drugi.. ali sada.. eeee mišići priča se promijenila za 180! moj mali um otktrio je pravu srž kofeinskog nektra! istinsko značenje uživanja u tajnama crnih ali i instant okusa. :) ali moram priznati dosta sam razočarana malim izborom vrsta kave na našem području. :( no ipak nije stvar isključivo okusa nego i onog psihološkog faktora koji se stvara u trenutku kada uzmemo šalicu u ruku i kažemo sad je vrijeme za kavu. naravno ne mora to biti kava.. nije bit samog napitka (tu dolazi faktor okusa neki vole, neki ne) nego to je onaj trenutak odvojen samo za mene! za knjigu, novine, buđenje, razgovor, smijeh ili jednostavno trenutak koji smo odredili da se zaustavimo, stanemo i na tren odahnemo. zapravo je žalosno što u brzini vremena i života moramo nalaziti opravdanje da zastanemo i uživamo u sitnicama. bilo kako bilo jedva čekam da dođem doma i sjednem u Green kraj Save na veliki melange sa šlagom i mrvicama čokolade!! :) "Crna ko vrag, vruća kao pakao, čista kao anđeo i slatka kao ljubav." |
09.07.2005., subota
KORNIJEVIM KORAKOM!!!
|
od prije par dana postala sam ponosna dadilja ni više ni manje nego malom blesavom korniju! da čovjek ne povjeruje! pogotovo čovjek koji zna mene koja obožava žive stvari ali mi ipak ništa u životu ne opstane osim mene same (možda sam trebala u survivor pokupit onih 700 milja ;)- ni ribice, pas, ni kaktusi... :( evo kako mi se dogodila ova sreća neviđena! frendice mi imaju malu ludu tropsku kornjaču i kako su morale ići doma u rodne krajeve u potpunosti su zaboravile na nju i tako sam ja u ponoć prije par dana postala ponosna dadilja! mali je blesav: mislim da ima voajerske naklonosti jer svaki put kad se netko kraj njega skida odleti na onu svoju povišenu oazicu i istegne vrat za pogledom, čim se obuće odjeća bye bye- ode. dobila sam i stroga uputstva o održavanju njegovog životnog okoliša i prehrane, koja su prekršena čim sam ušla u stan gdje su brat i ekipa imali večer kartanja. zaključili su da mu treba obogatiti vodu mjehurićima i slamkom mu upuhivali zrak- nastao je totalni jacuzzi- ajde bar mu pružam kraljevski tretman. za večeru nije dobio račiće kao inače već svježe ulovljene muhe- bila je to naime fast-food polastica s obzirom da su muhe bile polu žive!!! a prije spavanja uvijek treba malo rekreacije tako da je optrčao stol nekoliko puta!!!! :) sve usvemu uživa!!!! jazz, muhe i mjehurići - di ćeš bolje!!!!! ;) |
01.07.2005., petak
ture bure valja..
|
meni kad stvari krenu nizbrdo idu punom parom! dakle, krenem okončati tu svoju vezu (sa sada već bivšim) kadli se na zagreb spusti ono čudo od oluje. ali ne neće meni ništa malo kiše, spremim se i da ću izać van kadli se slomi drvo ispred ulaza.. rekoh šta ja znam možda mi to viša sila nešto poručuje. i ništa odgodim ja to za dan poslije. jutro novo, dan drugi: u podne i po mi je ispit. probudim se ja u osam.. ono laganini kavica, internet, pravljenje šalabahtera. do 11 sam bila gotova i da vam pravo kažem ponosna kako sam ga fino osmislila! :) i ništa dođem na faks, ljudi pizde svi nervozni- a ja se nemam šta brinuti uz priku šalabahtera! :) ušli unutra, sjeli, sve kul.. kad kaže profa da sve stvari ostavimo na katedru- i odem ostavim torbu. dobijemo ispite.. ono ime, prezime.. klasika- krećem pisati, vadim šalabahter... vadim šalabahter... vadim šalabahter... vadim šalabahter... i još uvijek vadim šalabahter al ga nema!!! ostavila sam ga pametna u torbi! ŽIVILA GLUPOST!!!!!! jedan sat, isti dan: sjedimo na kavi ekipno, kao sve kul.. ono ispit ko ispit- iako još nijedan nisam dala.. al to nije ni btno (bitno je mala bitno:) frend me udari po vratu: "koji kurac, palac! šta je tebi?!" ..."ma ništa imala si komarca." dva sata kasnije.. od uboda mi je NATEKAO limfni čvor!!!!! siesta, još uvijek isti dan: neispavana, vruće je, pala sam ispit, natekao mi je vrat- samo je jedno rješenje- VELIKO OŽUJSKO! nepisano je pravilo da jedno pivo nužno vodi drugom, drugo trećem... a onda se ne isplati prestati, šta ne? šest i po je popodne, opijena kunjam u tramvaju za kući. E ŽIVOTE MOJ!!! večer, onog itog dana: zaboravila sam. ne mogu vjerovati da sam zaboravila! danas mi dečko ima koncert! odlična svirka- neki ludi zvuk- elektro dani disca na divljem zapadu- totalni show!!! čak ni prekid nije bio tako loš.. ono ko prijateljski- ma kog zavaravam- zar to uopće postoji? :/ noć: napokon spavam! :) ..al inače- SVE PET! :) |
29.06.2005., srijeda
let`s do it flaster way
|
ne znam valjda sve stvari kad-tad dođu do kraja, samo što se neke dogode u normalnim a neke u manje normalnim okolnostima. prekid veze nekako najčeće zahvati one ne baš normalne. danas sam učinila pomak u nekoliko stvari: napokon sam počela pisati pred potencijalnim masama :) naučila sam (nadam se) sve za sutrašnji ispit; dovršila sam onu čokoladu koju sam jučer otvorila i obećala da ću na dan pojesti max jedan red (moš mislit); a za koja 3 sata okončat ću i šesteromjesečnu vezicu. neke stvari ne treba odugovlačiti... živio flaster efekt! |
|
sjetiš li se ikad? ja da. svaku noć pred spavanje kad dišem, zamišljam da ugušim dah i postanem san ..da se napokon odmorim! |
|
This is where my eyes get lost... this is where they go to rest. |